Cjelovitost

Teško je razlučiti koji je naš duhovni a koji materijalni aspekt, jer, jedno i drugo se konstantno isprepliću na materijalnoj razini, no može se ustvrditi da i osobe koje su pragmatične i materijalističke kreću od duha, jer duh je uzrok svega. Kako ne možemo biti u potpunom kontaktu s duhom jer bi time iluzija nestala, kao što san prestaje kada samo potpuno budni, recimo da smo svjesni duha koji nije potpuno svjestan. Ili, da je duh koji nije potpuno svjestan, svjestan ovog oblika postojanja, koji zovemo ja. Sada kada sam sve tako jasno i kratko objasnio možemo prestati opterećivati kako se to sve u biti odvija, i možemo promatrati stanje u kojemu se nalazimo.

Ja, kao subjekt, vršim određenu radnju nad nečim, što je ja. To je bit cijelog materijalnog postojanja. Ukoliko nema objekta nema materije, tj. ne obraćam pažnju na materiju, jer nama nikakve suprotnosti: Ja jesam. U stanju čistoga duha postoji samo ja, ili postoji samo radnja, ne bih znao, nisam još osvijestio takvo nešto.

Pošto svi iskušavamo materijalnu realnost i promatramo svoje ponašanje unutar nje, hajdemo objasniti zato se sve odvija tako kako se odvija.

Da bi Jedno, od kojega sve kreće moglo iskušavati iskustvo drugog, ulazi u iluziju materije. Tada Jedno poprima oblike koji nisu svjesni svoga izvora, već samo svojih oblika. Proces počinje već samim stvaranjem duše, koja je sposobna sebe razlučiti od drugih tj., zaboravlja pravu istinu, tada duša ulazi u materijalnu realnost i zaborav je još jači. Ovdje postoje vrijeme i prostor, postoji materija koja ima svoja pravila i ograničenja kojih se treba pridržavati. Naravno za čovjeka je najveće ograničenje sjećanje. Čovjek pamti i proučava prošlost, traži dinosaure, korelira se s ostalim bićima i vidi da je jači, pametniji, počinje upravljati materijom, mijenjati je, poistovjećivati se s njom. A materija je tako čvrsta iluzija; pruža mu nepoznate krajeve, morske dubine, udaljene mjesece, planete, sunca, zviježđa, galaksije. Sve samo da bi se udubio i zaboravio tko je i što je. Da bi um mogao dostići svoj krajnji vrhunac, da bi ubio bogove. Ništa ne smije ostati nerazjašnjeno. U ovom procesu čovjek zaboravlja na dušu, i narušava „prirodnu“ ravnotežu. Ovdje bih malo htio pojasniti koncepte suprotnosti. U našoj kulturi najčešće smo svjesni nekoliko suprotnosti: muško-žensko, dobro-loše, bogati-siromašni, zdravi-bolesni i itd.

U svim tim suprotnostima nalazimo muški i ženski princip.              

Muški princip: aktivan, materijalan, racionalan, vruć, grub, tvrd...

Ženski princip: pasivan, duhovni, emotivan, hladan, nježan, mekan...

Stvaranje, radnja koja nikada ne prestaje je moguće upravo zbog muškog i ženskog principa, no Sve, koje je statično, nadilazi principe i postaje cjelovito, upravo zbog toga što između ovih dviju principa na „kraju Svega“ nema napetosti, tj. razlike u potencijalima. Mogli bismo reći da je Sve u biti svjesno da se sastoji od suprotnosti koje su u ravnoteži i upravo stoga može biti cjelovito. Tako je i s nama ljudima, možemo biti samo jedan pol cjeline i vječno tražiti drugu polovicu, ili možemo shvatiti da se poistovjećujemo s polom koji je u tom trenutku jači, te otkriti pol koji je bio uspavan, te na taj način postati cjeloviti. Biti cjelovit ne znači da je završio rast, već znači da je tek sada pravi rast moguć.

Kada shvatimo da se sastojimo i od jednog i od drugog principa, shvaćamo da smo i duh i materija, i aktivni i pasivni, i racionalni i emotivni, i vrući i hladni, i grubi i nježni. Kada smo cjeloviti sposobni smo istinski mijenjati svijet na bolje, jer iako se sastojimo od napetosti, ne tražimo svoju suprotnost, reakciju na našu akciju, sva akcija počinje i završava u nama, a ujedno smo svjesni da omogućavamo drugima da postanu cjeloviti, jer pol koji smo nekada bili nekom drugome smo izjednačili u sebi, a onaj drugi, kojemu smo bili suprotnost „prisiljen“ je u sebi tražiti ravnotežu. Kada se susretnu dvije cjelovite osobe, svjesne svoga postojanja, a opet savršeno utopljene u Iluziju događa se istinska suradnja.

Zašto je svijet savršen takav kakav je?

Svakodnevno smo bombardirani raznim negativnim vijestima iz svijeta. Svaki dan gledamo oko sebe ružne stvari, nesretne, podmukle i zle ljude. I čeznemo za nekim savršenim svijetom, gdje nema nasilja, zla. Gdje je sve čisto i nevino. Brinemo se zbog ekonomije, zbog ekologije, brinemo se za vlastitu sigurnost. Dođe nam da vrištimo od jada. Ponekad se dogodi nešto lijepo i drago nam je što smo živi, kao da to malo pozitive ukida svu onu negativu koja nas okružuje. No čim shvatimo kako nam je lijepo skupljaju se oblaci sumnje i opet počinje iščekivanje nečeg negativnog. I tako iz dana u dan. Malo pozitivnog pa malo negativnog. I pitamo se zašto se događa sve loše i zašto lijepe stvari ne traju duže. I ekipa je čak smisla naziv da sve što je lijepo kratko traje.

No ja ipak tvrdim da svijet u kojemu živimo savršen, i da baš takav treba biti. Pa zašto je meni savršen a svi ostali bi ga htjeli mijenjati?

Razlog je jednostavan, a povezan je s razinom svijesti na kojoj se nalazimo. Na ovom svijetu postoji skoro 7 milijardi ljudi, pa pribrojimo tome i bezbrojne jedinke biljaka, i životinja, pa ono što smatramo neživim, poput stijena minerala i ostalog, pa uzmimo za jedinku i Planet na kojemu živimo. Svaka jedinka ima svoju razinu svijesti, i svaka čezne za uvećanjem, svaka želi evoluirati, napredovati. Ta čežnja za uvećanjem koja se nalazi u svakom obliku koji postoji u materijalnoj razini uzrok je što postoji današnji suvremeni čovjek, zlatni retriver, nosorog, fikus. Taj kaos koji se sastoji od svega nabrojenog, ustvari je jedan savršeno usklađeni mehanizam koji svim sudionicima pomaže pri rastu.

No hajde da pojasnimo što je rast. Rast nije ništa drugo do širenje svijesti, a svijest nije ništa drugo do spoznaja o vlastitom postojanju. Pošto sam ja čovjek a ne nosorog, osjećam se pozvan pričati samo o mojim iskustvima kao čovjeka, pričati o svijesti nosoroga bilo bi za mene čisto teoretiziranje.

Svijest kao ni  znanje nije moguće dati nekome, jer svatko već ima svoju svijesti i svoje znanje. Mogli bismo reći da čovjek ima količinu znanja ili razinu svijesti. No kako to uvećati, to je pitanje, zar ne?

E za to nam služi ovaj savršeni svijet u kojemu se nalazimo, svaka lekcija je pažljivo predstavljena, ne možete je preskočiti, ne možete varati i imate je pravo ponavljati koliko god želite, na načine na koje god želite, dok je ne svladate. Dakle ne trebate se nikada brinuti da ćete nešto u životu propustiti, da ćete, na nešto zakasniti, ili uraniti. Isto tako ne treba vas brinuti jeste li nešto pogrešno učinili; shvatite da vi savršeno radite to što trebate, jer dio ste savršenog svijeta.

evolucijasvijesti@gmail.com