U svijetu patnje i boli, valuta je strah. Kada nam je bližnji u bolnici od nas se očekuje da budemo uplašeni, zabrinuti i da patimo, ako ne koliko bolesnik, onda barem desetinu. Ili petinu, no svakako bismo bili pobjednici u ovoj usporedbi, ako bismo skupa s njime legli u krevet s istom ili još težom bolešću.
U svijetu materije, tijelo je bog kojemu se klanjamo, ono je idol svake religije. Preko prolaznog tijela koje nastaje razlaganjem drugih tijela i koje će se samim time jednog dana razložiti na neka druga tijela, idolopoklonik traži vječnog boga, stalnost u njegovom nestalnom životu.
Tijelo, koje je simbol odvojenosti, hram je svake duše, preko njega duša se može okaljati, zaprljati i postati manja od tijela.
Duša, izgovor onoga koji se osjeća izbačenim, koji zna da nije tijelo, da se i dalje osjeća odvojenim i samim.
San.
Nema komentara:
Objavi komentar