Sretna nova?

Noćna mora u kojoj ja zamišljam da si ti čitatelju netko drugi, i u kojoj ti čitatelju zamišljaš da sam je netko drugi različit od tebe, je ipak sam san, jer savršeno može biti samo Jedno, i Sve mora biti jedno. San Savršenstva uvijek mora biti noćna mora, jer Savršeno jest Ono najbolje što može biti, Ono je, kada bi znalo za sanjanje, ostvaren san.

Junak sna, potlačeni heroj koji se uzdiže iz pepela i osvaja svoj zasluženi tron, bila to otplata stambenog kredita, rođenje djeteta, ženidba djeteta, petica u školi, položen ispit, zarađena plaća, ne smije ostati bez borbe, bez neprijatelja protiv kojega bi se borio, jer ga je strah da će nestati. Strah ga je da je buđenje istovjetno ništavilu. I zaista svaka petica, svako rođenje djeteta, ili ženidba ili toliko željeno vlasništvo nad kućom, stanom ili komadom zemlje postat će ništavilo kada se dogodi buđenje, Junak definiran ovakvim vrijednostima tada mora nestati.

Da bi očuvao ono u što se uvjerio, Junak se prvo mora uvjeriti da je netko drugi postavio stvari da budu takve kakve jesu. On izmišlja Boga, izmišlja oca i majku, izmišlja granice, izmišlja neprijatelje. Tek tada on pokušava ostvariti raj na zemlji, tražeći prijatelje, partnere, djecu i komadić zemlje na koji će smjestiti taj raj; Ograditi ga i braniti od neprijatelja. I uvijek, uvijek će se naći netko tko će mu ga htjeti oduzeti, kao u svim Markovim pjesmama.

Ne znajući da on sanja svog neprijatelja, ne znajući da je on sam taj neprijatelj, on se bori sam protiv sebe, bori se protiv Boga.

Tražeći ime koje će dodijeliti svemu što nije on sam on učvršćuje svoju osamljenost, on iskušava progon iz Rajskog vrta. Ne zna da boreći se sam sebe osuđuje na borbu, ne zna da osuđujući sam sebi sudi. U potrazi za očuvanjem svoga malog raja on se odriče Svega.

Zaborav u koji je utonuo, čini ga ponosnim što prkosi Bogu, no Bog ne zna niti za njegov ponos niti za njegov prkos, on zna samo za njegovo savršenstvo.

Što čestitati Savršenstvu? Kao da ono zna što je čestitka.

Što čestitati onomu koji misli da zna što je čestitka, osim buđenja u kojemu značenje čestitke nestaje.

Što darovati Savršenstvu, osim samoga sebe? To je dar koji se stostruko vraća jer savršenstvo uvijek sebe daruje sebi. Ono ne poklanja bocu vina, ili čokoladu, ono daje Sve. No onomu koji smatra da je mali i beznačajan, koji je stisnut sa svih strana, koji ne zna za mir, što drugo dati osim vlastitog buđenja. U mom buđenju i ti se budiš, a u tvome buđenju ja se budim. Jesam li ja tvoj san ili ti moj, uopće nije važno, ono istinsko će se probuditi, a ono lažno je ionako bio samo san. Zar je itko požalio što je nestalo čudovište iz noćne more, je li  itko bio nesretan što više nije onaj trkač koji trči na mjestu, ili onaj utopljenik što se utaplja?

Znam da postoje oni koji bi radije bombonjeru, dobitak na lotu, toplu sobu, zdravo dijete, ozdravljenje, nego buđenje. Znam jer svi od noćne more pokušavamo učiniti najbolju moguću noćnu moru, jer dio mene misli da na ovomu svijetu moram nešto naučiti, a dio mene ne vjeruje da postoji išta iza ovoga svijeta, stoga moram braniti ono malo što imam. A ona slutnja, onaj osjećaj zbog kojeg sanjam ovaj tekst, zbog kojeg mislim da sanjam, čini sve tako jednostavnim, tako predobrim da bi bilo istinito.

Zar zaista sve što trebamo naučiti jest da se tu nema što učiti? Zar je zaista dovoljno samo odustati? Otvoriti zgrčene šake koje se grčevito drže i pustiti?

Hajde zatvorimo oči i kao na Božićno Jutro  u Američkim filmovima, otvorimo ih i prepoznajmo da samo probuđeni i da smo dobili sve ono za čime smo oduvijek čeznuli, sve ono što nikada nismo izgubili. Spoznajmo da je sve bio samo san!

Buđenjeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee!