Idi i ne griješi više

Tokom svog odrastanja, postao sam svjestan dobrog i zlog. Grijeh se krio iza svakog ugla, i zaista je bilo teško stalno biti dobar, potreba da se skrene s puta dobrog na put lošeg je bila to jača što sam duže bio dobar, kao da je postojala neka tenzija, neka ravnoteža koja se morala uspostaviti. I što sam više htio biti dobar, što sam više bio dobar, to je želja da budem loš također postajala jača.Stoga mi nije bilo jasno kako je Isus mogao ljudima govoriti da idu i više ne griješe, kad su me svi uvjeravali da je čovjek po svojoj prirodi grešan.

Kada su Isusa pitali tko se može spasiti Isus im je odgovorio da se čovjek ne može spasiti, no Bogu je sve moguće.

Neznanje o vlastitom sebi, Boga srozava u malo jadno biće, i to biće čezne za bogom ne znajući da čezne za samim sobom. Zmija je Evu mogla uvjeriti da će jedući sa stabla spoznaje dobra i zla postati kao bog, jedino ako je Eva već zaboravila tko jest. Jedenje ploda je bilo nepotrebno jer greška je već postojala, Eva je u startu pogrijšila. No da bi se Dobro i Zlo zaista moglo iskusiti, bilo je potrebno stvoriti Žrtvu. Jer upravo Žrtva učvršćuje Dobro i Zlo. Žrtva je svjedok da se Zlo dogodilo. Žrtva je Dobro koje je oskvrnjeno Zlom. I tako je nastala Zmija, agresor koji je nagovorio nevino na Zlo.

I tisuće godina su prošle. Pojavio se neki tip i rekao je: Idi, oprošteni su ti grijesi. Oprošteni su ti jer ti se nema što oprostiti, oprošteni su ti jer si shvatio da ne postoje. Oprošteni su ti jer si živio u neznanju, u iluziji Dobra i Zla, ne znajući tko si i što si. Idi dakle i ne griješi više.Ne poistovjećuj se s iluzijom.

I jedni rekoše: Bog nam je poslao spasitelja. S drugi rekoše: samo Bog može opraštati grijehe- taj zavodi ljude na zlo.

I tada Dobro, koje je moralo pobijediti, reče: hajdemo ubiti tog lika da ne zavodi ljude na Zlo. I tada Dobro, koje je moralo pobijediti reče: hajdemo napraviti žrtvu, najbolju, najsuper, mega žrtvu. Žrtvu od koje nitko neće imati veću žrtvu, hajdemo Boga objesiti na križ. Pa da se onda možemo kvalitetnije boriti protiv Zla, a one koji su to učinili proglasit ćemo agresorima i vječno ćemo ih ugnjetavati.  

A on im govori: zar ne vidite da to nije važno, da je smrt samo iluzija, da je se patnja i bol nalaze samo u iluziji. Pronađite mene u sebi, postanite ja i spasit ćete se, jer jedino se preko spoznaje možete vratiti sebi.

A oni rekoše hajdemo i druge nagovarati na našu borbu protiv zla, idemo im pokazat koliko su zli i onda im ponuditi rješenje, to će sigurno Zlu zadati težak udarac.

Jedan je savršen, dva je uvijek iluzija, a tri je spoznaja da se nalazimo u iluziji. Ako postoji nešto savršeno ima li smisla da postoje takva dva. U dva se uvijek krije suprotnost, no kada spoznamo je suprotnost samo iluzija, došli smo do tri, samo zato da bismo shvatili da je Sve Jedan.

Dobar se ne može postati. Dobar se jedino može biti. Nema tog dijela koje onoga koji je zao može iskupiti, pa da bude dobar. Kao što na trnju ne rodi grožđe, ono od čega su nam korijeni od toga će nam biti i plodovi, koliko god se mi trudili. Ako se trudimo biti dobri, to je pokazatelj da smatramo da nismo dobri, ukorijenili smo se dakle u zlu. Dobro nema potrebu biti dobro, jer ono to već jest. I sve što čini može biti samo dobro.

Zlo ne može činiti dobro, dok ne odustane od toga da je zlo. Dok ne spozna iluziju u kojoj se nalazi.

U otkrivanju iluzije nalazi se istina koju možemo nazvati dobrom, no ona to nije jer ne zna za dobro i zlo. Jer nije podvojena, jer nema suprotnost.

Istinsko dobro je nepodvojeno i u svemu vidi samo dobro. Istinska ljubav sve voli, jer je ne podvojena.

Istinski dobar čovjek ne zna da je dobar jer ne vidi zlo. Samo zlo može vidjeti zlo, samo mržnja može vidjeti mržnju. Što dakle vidiš od toga si. Jer ništa osim sebe niti ne možeš vidjeti.

Prestani zato griješiti. Spoznaj da je to nemoguće.